EKO kvalitet u funkciji zadovoljenja potreba potrošača

EKO-KONFERENCIJA 2000
EKOLOŠKI POKRET GRADA NOVOG SADA
Dipl. oec Miodrag Damnjanović
Ekološko društvo Toplica Prokuplje
Stručni rad

UVOD

Poljoprivredni resursi Srbije, i u okviru Evropske razmere su znatni i predstavljaju osnovu za uvećanje biljne proizvodnje za 50% i stočarske proizvodnje za najmanje 30%, što je od ogromnog značaja ne samo za potpunije zadovoljenje domaće tražnje već i za uvećanje poljoprivrednog izvoza. Srbija ima ozbiljne pretenzije da se poljoprivrednim prehrembenim proizvodima uključi u svetsko tržište. Realizacija uslovljava raznovrsne proizvodne programe sa različitim oblicima realizacije, koja se kreče od prerade do realizacije u gastroponude u turizmu, a što se uklapa u program "ekološkog kvaliteta prehrambenih proizvoda". Sve je to u funkciji težnje za zdravom hranom, što daje prednost Jugoslovenskoj ponudi poljoprivrednih proizvoda. U Evropi je veća tražnja od ponude zdrave hrane što otvara mogućnost da se zdrava hrana sa našeg područja plasira na inostrano tržište. U narednom periodu očekuje se porast tražnje poljoprivrednih proizvoda na svetskom tržištu malina, višnje, jabuke i kruške, u svežem ili smrznutom obliku, prerađevinama od voća i povrća, mlečnih proizvoda i sireva, junećeg mesa i dr.

Težnja ka intenzivnom razvoju poljoprivrede podrazumeva i obrazovanje stručnjaka koji će posedovati znanja iz ekologije. Uz pomoć takvih stručnjaka može se primenjivati ekološka tehnologija i izvršiti pravilan izbor ekolokacije za specijalizovanu proizvodnju zdrave hrane.

CILJEVI I EKOLOŠKA POLITIKA

Cilj uvođenja ekomenadžmenta je pospešivanje stalnog poboljšanja ekoloških karakteristika proizvodnih aktivnosti. Polazeći od toga da je poslovna politika u oblasti kvaliteta sastavni deo opšte politike društva čiji je prvi i osnovni cilj - blagostanje u društvu, kvalitet življenja uz obezbeđenje kvaliteta životne sredine koji se ogleda u sledećem:

  • Određivanjem smernica ekološke politike za preduzeće u celini. Smernice ekološke politike propisuju najviši nivo načina rukovođenja u pismenoj formi.
  • Ekološka politika mora biti usmerena na smanjenje negativnih ekoloških posledica preduzeća u meri u kojoj se može postići ekonomski prihvatljivom primenom najbolje raspoložive tehnologije.
  • Utvrđivanje strateških i operativnih ekoloških ciljeva u okviru ekološkog programa preduzeća. Obaveza stalnog poboljšanja ekoloških karakteristika treba da se konkretizuje i definiše kroz dinamiku ostvarivanja svih ciljeva.
  • Utvrđivanje ekoloških mera u okviru ekoloških programa preduzeća. Mere moraju biti kvantitativno i vremenski definisane.
  • Uvođenje ekomenadžmenta sistema i njegovo usklađivanje sa već postojećim menadžment sistemom u preduzeću.
  • Formiranje ekološke deklaracije za javnost.

Kada po prvi put uspešno završi navedene aktivnosti preduzeće stiče pravo na certifikaciju.

Strategija održivog razvoja usklađenog sa životnom sredinom, zaoštravanje propisa o zaštiti životne i radne sredine i njenim upravljanjem prema seriji međunarodnih standarda ISO 14000, postavlja se pitanje od strateškog značaja.

EKO KVALITET I TRŽIŠTE

U savremenoj tržišnoj privredi treba obezbediti prava potrošača na zdravu hranu i zaštitu od proizvoda štetnih po život i zdravlje potrošača. Na globalnom nivou, u tom smislu, zahtcva se ekološki kvalitct proizvoda na tržištu. Potrošači su spremni da plate veću cenu za proizvode sa ekološkim kvalitetom.

Očekivanja kupca u vezi sa kvalitetom su različita.

Na razvijenim tržištima očekivanja su na daleko većem nivou, više su kultivisana, a što je najvažnije, novi zahtevi se ispoljavaju na kontinuitetu. Takvi zahtevi nalažu preduzeću potrebu da stalno održava dostignuti nivo kvaliteta, ali i da ga stalno povećava, proširenjem asortimana proizvoda, usavršavanjem stila, smanjenjem cena i rokova isporuke i tako zadrži utvrđene ili izražene potrebe tržišta odnosno kupaca.

O svemu ovome ekomenadžment mora da vodi računa da marketing ima značajnu i nezamenjljivu ulogu. Marketing funkcija treba da uspostavi i informacioni sistem za stalno praćenje i prikupljanje informacija. Sve informacije koje se odnose na kvalitet proizvoda i usluga treba analizirati, obraditi, objasniti i proslediti odgovarajućim funkcijama u skladu sa utvrđenim postupcima. Takva informacija pomoći će da se utvrdi priroda i težina problema vezanih za proizvod ili uslugu u odnosu na kupčeva iskustva i očekivanja. Konkurencija kao važan tržišni činilac, često nudi istovrsne proizvode sličnih perfomansi i nivoa kvaliteta, stvarajući tako tržišno stanje koje provocira značaj drugih tržišnih činilaca.

KVALITETOM DO FINASIJSKOG USPEHA

Osnovni elementi opstanka svakog preduzeća koje iznosi svoj proizvod na tržište da ono nađe kupca koji je spreman da plati više nego što je njegova proizvodna na. Razlika između tržišne i ukupne proizvodne cene je zarada ili profit, gledano u širem smislu.

Tržišni uslovi privređivanja nameću brigu o kvalitetu kao sastavnom delu ponašanja preduzeća. Ostvarivanje profita postaje uslovljeno kvalitetom proizvoda. Jasno je da je kvalitet ključ za konkurentnost na otvorenom tržištu i osnova u upravljanju svakim poslom i svuda za tržišni rast i profitabilnost.

Nema sumnje da je kvalitet jedan apsolutni zahtev da se zadovolji potrošač ali to nije dovoljno da učini poslovanje uspešnim i profitabilnim. U cilju da bude uspešno, preduzeće mora da izgradi:

  • kontinualno unapređivanje sistema za obezbeđivanje kvaliteta da se zadovolje zahtevi kupca,
  • kontinualno unapređivanje sistema upravljanja troškovima da se obezbede proizvodi sa povoljnom cenom za kupca i istovremeno siguran i prihvatljiv profit za preduzeće,
  • kontinualno unapređivanje sistema isporuke da se proizvodi isporučuju na vreme.

Kvalitet je nacionalni prioritet. Ovoga puta dobija dramatično najšire moguće društveno značenje. U konceptu upravljanja kvalitetom okosnica je upravo termin "kvalitet" kao zadovoljenje potrebe i želje za kvalitetnim življenjem. Specifičnu i istovrevremenu nezaobilaznu ulogu i značaj za upravljanje kvalitetom ima kultura organizacije Ovde termin "kultura" ima šire etnografsko značenje one složene celine koja obuhvata znanje, umetnost, verovanje, običaje, moral, zakon, sposobnost, navike, kompetentnost i sve ostalo što čovek kao član ljudske zajednice kroz vaspitanje, obrazovanje i obuku stiče.

Zaostajanjem u procesu unapređenja kvaliteta, gradimo dugoročne barijere prema svetskom tržištu i pozicioniramo se na veoma niskoj klasi kvaliteta po kojim se cenama i plaćaju naši proizvodi. To je novi vid samoizolacije i ubrzanog zaostajanja za svetom.

Tržište postaje arena na kojoj se proizvođači roba i usluga bore za svakog potrošača. Menadžment treba biti u stanju da obezbedi opstanak na njemu samo onima koji su u stanju da nadmaše konkurente a to znači biti sposoban, ponuditi pravi kvalitet svojih proizvoda i usluga na prvom mestu i na pravi način.

NORME I STANDARDI

Stalno rastuća trgovinska razmena u svetu, pod snažnim uticajem sve energičnijih zahteva kupaca za višim nivoom kvaliteta proizvoda i usluga postavila je pred međunarodnu organizaciju za standardizaciju ISO zadatak da standardizuje celokupnu oblast koja se ukratko naziva "kvalitet". Tako je nastala serija standarda ISO 9000 i ISO 14000 koje propisuje sve relevantne odrednice jednog vrlo složenog sistema - "sistema kvaliteta". Članice ISO, među njima i SR Jugoslavija, prihvatile su da primenjuju pomenutu seriju standarda, kako unutar sopstvenog tržišta, tako i u međunarodnoj razmeni roba i usluga. Savezni zavod za standardizaciju na osnovu serije standarda ISO 9000 i ISO 14000 izdao je svoju seriju standarda JUS ISO 9000 i JUS ISO 14000. Standardi ove serije su identični standardima serije ISO 9000 i ISO 14000 što se može zaključiti iz oznake ovih standarda.

Savezna Republika Jugoslavija je preuzela pet ISO 14.000 standarda i to:

  1. JUS ISO 14001 Sistem upravljanja zaštite životne sredine (specifikacija sa uputstvom za primenu).
  2. JUS ISO 14004 Sistem upravljanja zaštitom životne sredine (opšte smernice za principe, sisteme i postupke).
  3. JUS ISO 14010 Smernice za proveravanje zaštite životne sredine (opšti principi)
  4. JUS ISO 14011 Smernice za proveravanje zaštitne životne sredine (Postupci provere, proveravanje sistema upravljanja zaštitom životne sredine).
  5. JUS ISO 14012 Smernice za proveravanje zaštite životne sredine (kriterijumi za kvalifikovanje provera zaštite životne sredine).

Idući u susret Evropskoj Uniji, Jugoslavija treba da prilagodi privredni sistem uslovima poslovanja na tržištu Evropske Unije i da u tom okviru izgradi jedinstveni ekološku politiku i adekvatnu zakonodavnu regulativu u oblasti zaštite životne sredine. To je neophodno za nastup jugoslovenske privrede na tržištu Evropske Unije, koji razumeva harmonizaciju ekonomskih i ekoloških interesa i ciljeva. U novim uslov kvalitet proizvoda i kvalitet životne sredine iz koje potiču proizvodi imaju odluču ulogu.

Ekološki standardi i pravila Evropske Unije koji se primenjuju na prostoru pet članica zajedno sa SAD i Kanadom, direktno i indirektno sa tržišnim mehanizmima prenose na široki Evropski prostor. Prilagođavanje Jugoslovenske privrede podrazumeva usaglašavanje sa ekološkom politikom Evropske Unije, što će pojačati konkurentnost na evropskom i svetskom tržištu, u tome izuzetan značaj ima primena standarda, za ekološko upravljanje serije ISO 14000, kao i serija standarda za upravljanje kvalitetom ISO 9000. Time se postiče podsticanje međunarodne trgovine, sprečavanje necarinskih barijera i postavljanje zajedničkog osnova za dogovaranje u međunarodnoj trgovini. U poslovima standardizacije zainteresovane strane iskazuju spremnost za uzajamno priznavanje sistema osiguranja kvaliteta, uz recipročno priznavanje ispitivanja izvršenih u ovlašćenim laboratorijama. Stoga je Međunarodna organizacija za standardizaciju propisala u vidu standarda sistem međunarodnog priznavanja kvaliteta, dobijanja certifikata i dozvola za nošenje nacionalnih znakova o ispitivanju.

Iako zahtev za uvođenje sistema zaštite životne sredine važi samo za zemlje članice Evropske Unije, sve će biti veći pritisak na evropske proizvođače da se snabdevaju isključivo kod onih podugovorača koji takođe primenjuju sisteme za zaštitu životne sredine.

Evropski znak kvaliteta je bitan za zaštitu potrošača i zažtitu životne sredine. Eko obeležavanje proizvoda koji se pojavljuje na tržištu je garancija kvaliteta tih proizvoda. Dodeljivanje Eko znaka za proizvode je uslov njihove komercijalne prodaje, obzirom da se savremeni potrošači opredeljuju za ekološke proizvode bez obzira na njihovu cenu.

ZAKLJUČAK

Pravo na zdravu životnu sredinu ima svaki čovek. U savremenoj tržišnoj privredi treba obezbediti prava potrošača na zdravu hranu i zaštitu od proizvoda štetnih po zdravlje i život potrošača. Tržišni uslovi privređivanja nameću brigu o kvalitetu kao sastavnom delu ponašanja preduzeća. Stalno rastuća trgovinska razmena u svetu pod snažnim uticajem sve energičnijih zahteva kupaca da se izvrši standardizacija kvaliteta. Jugoslovenska privreda treba da se prilagodi uslovima poslovanja na tržištu Evropske Unije i da primenjuju standarde JUS ISO 9000 i JUS ISO 14000, koja podrazumeva harmonizaciju ekonomskih i ekoloških ciljeva. Ekološki znak kvaliteta je bitan za zaštitu potrošača i zaštitu životne sredine i omogućava jugoslovenskim proizvodima plasman na svetsko tržište.