Odštampaj stranicu
ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA


Broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, 31/93

Glava XXIX - JEMSTVO
vrh straneOdeljak 1 - OPŠTE ODREDBE

Pojam
Član 997

Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema poveriocu da će ispuniti punovažnu i dospelu obavezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

Forma
Član 998

Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno. 

Sposobnost za jemčenje
Član 999

Ugovorom o jemstvu može se obavezati samo ko ima potpunu poslovnu sposobnost. 

Jemčenje za poslovno nesposobnog
Član 1000

Ko se obaveže kao jemac za obavezu nekog poslovno nesposobnog lica, odgovara poveriocu isto kao jemac poslovno sposobnog lica.

Predmet jemčenja
Član 1001

  1. Jemstvo se može dati za svaku punovažnu obavezu, bez obzira na njenu sadržinu.
  2. Jemčiti se može i za uslovnu obavezu, kao i za određenu buduću obavezu.
  3. Jemstvo za buduću obavezu može se opozvati pre nego što obaveza nastane, ako nije predviđen rok u kome ona treba da nastane.
  4. Jemstvo se može dati i za obavezu nekog drugog jemca (jemac jemčev).

Obim jemčeve odgovornosti
Član 1002

  1. Jemčeva obaveza ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na meru dužnikove obaveze.
  2. Jemac odgovara za ispunjenje ćele obaveze za koju je jemčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen deo ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima.
  3. On je dužan da naknadi potrebne troškove koje je poverilac učinio u cilju naplate duga od glavnog dužnika.
  4. Jemac odgovara i za svako povećanje obaveze koje bi nastalo dužnikovom docnjom ili dužnikovom krivicom, ukoliko nije drukčije ugovoreno.
  5. On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je do-spela posle zaključenja ugovora o jemstvu.

Prelaz poveriočevih prava na jemca (subrogacija)
Član 1003

Na jemca koji je namirio poveriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garantijama njegovog ispunjenja.

vrh straneOdeljak 2 - ODNOS POVERIOCA l JEMCA

Oblici jemstva
Član 1004

  1. Od jemca se može zahtevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jemstvo).
  2. Poverilac može tražiti ispunjenje od jemca iako nije pre toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obaveze, ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj.
  3. Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara po-veriocu kao glavni dužnik za ćelu obavezu i poverilac može zahtevati njeno ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto vreme (solidarno jemstvo).
  4. Jemac za obavezu nastalu iz ugovora u privredi odgovara kao jemac platac, ako nije što drugo ugovoreno.

Solidarnost jemaca
Član 1005

Više jemaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to da li su jemčili zajedno, ili se svaki od njih obavezao prema poveriocu odvojeno, izuzev kada je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije.

Gubitak prava na rok
Član 1006

Ako je dužnik izgubio pravo na rok određen za ispunjenje njegove obaveze, poverilac ipak ne može zahtevati ispunjenje od jemca pre isteka tog roka, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

Stečaj glavnog dužnika
Član 1007

  1. U slučaju stečaja glavnog dužnika poverilac je dužan prijaviti svoje potraživanje u stečaj i o tome obavestiti jemca, inače odgovara jemcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga.
  2. Smanjenje obaveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku prinudnog poravnanja ne povlači sa sobom i odgovarajuće smanjenje jemčeve obaveze, te jemac odgovara poveriocu za ceo iznos svoje obaveze.

Slučaj smanjene odgovornosti dužnikovog naslednika
Član 1008

Jemac odgovara za ceo iznos obaveze za koji je jemčio i u slučaju kad bi se od dužnikovog naslednika mogla zahtevati isplata samo onog njenog dela koji odgovara vrednosti nasleđene imovine.

Jemčevi prigovori
Član 1009

  1. Jemac može istaći protiv poveriočevog zahteva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i prigovor prebijanja, a ne i čisto lične dužnikove prigovore.
  2. Dužnikovo odricanje od prigovora, kao i njegovo priznanje poveriočevog potraživanja, nema dejstva prema jemcu.
  3. Jemac može istaći protiv poverioca i svoje lične prigovore, na primer, ništavost ugovora o jemstvu, zastarelost poveriočevog potraživanja prema njemu, prigovor prebijanja uzajamnih potraživanja.

Dužnost obaveštavanja jemca o dužnikovom propuštanju
Član 1010

Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu na vreme, poverilac je dužan obavestiti o tome jemca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jemac pretrpeo zbog toga. 

Oslobođenje jemca zbog poveriočevog odugovlačenja
Član 1011

  1. Jemac se oslobađa odgovornosti ako poverilac na njegov poziv posle dospelosti potraživanja ne zahteva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mesec dana od tog poziva.
  2. Kad rok za ispunjenje nije određen, jemac se oslobađa odgovornosti ako poverilac, na njegov poziv po isteku jedne godine od zaključenja ugovora o jemstvu, ne učini u roku od mesec dana od tog poziva potrebnu izjavu za određivanje datuma ispunjenja.

Oslobođenje jemca zbog napuštanja garantija
Član 1012

  1. Ako poverilac napusti zalogu ili koje drugo pravo kojim je bilo obezbeđeno ispunjenje njegovog potraživanja, ili ga izgubi svojom nepažnjom i tako onemogući prelaz tog prava na jemca, ovaj se oslobađa svoje obaveze prema poveriocu za onoliko za koliko bi mogao dobiti vršenjem tog prava.
  2. Pravilo prethodnog stava važi kako u slučaju kad je pravo nastalo pre zaključenja ugovora o jemstvu, tako i u slučaju kad je nastalo posle toga.

vrh straneOdeljak 3 - ODNOS JEMCA l DUŽNIKA

Pravo zahtevati naknadu od dužnika
Član 1013

  1. Jemac koji je isplatio poveriocu njegovo potraživanje može zahtevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate.
  2. On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa poveriocem od časa kad je obavestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo.

Pravo jemca jednog solidarnog dužnika
Član 1014

Jemac jednog od više solidarnih dužnika može zahtevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio poveriocu, kao i troškove.

Pravo jemca na prethodno obezbedenje
Član 1015

I pre nego što namiri poverioca, jemac koji se obavezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtevati od dužnika da mu pruži potrebno obezbedenje za njegove eventualne zahteve u sledećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obavezu o njenoj dospelosti, ako je poverilac zatražio sudskim putem naplatu od jemca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo posle zaključenja ugovora o jemstvu.

Gubitak prava na naknadu
Član 1016

  1. Dužnik može upotrebiti protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvršio isplatu poveriočevog potraživanja sva pravna sredstva kojima je u času te isplate mogao odbiti poveriočev zahtev.
  2. Jemac koji je isplatio poveriočevo potraživanje, a o tome nije obavestio dužnika, te je i ovaj u neznanju za tu isplatu ponovo isplatio isto potraživanje, ne može zahtevati naknadu od dužnika, ali ima pravo zahtevati od poverioca da mu vrati ono što mu je isplatio.

Pravo na vraćanje isplaćenog
Član 1017

Jemac koji je bez dužnikovog znanja isplatio poveriočevo potraživanje koje je docnije na dužnikov zahtev poništeno, ili ugašeno prebijanjem, može samo zahtevati od poverioca vraćanje isplaćenog.

vrh straneOdeljak 4 - REGRES ISPLATIOCA PREMA OSTALIM JEMCIMA

Član 1018

Kad ima više jemaca, pa jedan od njih isplati dospelo potraživanje, on ima pravo zahtevati od ostalih jemaca da mu svaki naknadi deo koji pada na njega.

vrh straneOdeljak 5 - ZASTARELOST

Član 1019

  1. Zastarelošću obaveze glavnog dužnika zastareva i obaveza jemca.
  2. Kad je rok za zastarevanje obaveze glavnog dužnika duži od dve godine, obaveza jemca zastareva po isteku dve godine od dospelosti obaveze glavnog dužnika, izuzev kad jemac odgovara solidarno sa dužnikom.
  3. Prekid zastarevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom poverioca pred sudom protiv glavnog dužnika.
  4. Zastoj zastarevanja obaveze glavnog dužnika nema dejstva prema jemcu.

Glava XXX - UPUĆIVANJE (ASIGNACIJA)
vrh straneOdeljak 1 - POJAM UGOVORA

Član 1020

Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac (asignant) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši nešto određenom trećem licu, primaocu uputa (asignatar), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime.

vrh straneOdeljak 2 - ODNOSI PRIMAOCA UPUTA l UPUĆENIKA

Prihvatanje od strane upućenika
Član 1021

  1. Primalac uputa stiče pravo da zahteva od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvata uput.
  2. Prihvatanje uputa ne može se opozvati.

Prigovori upućenika
Član 1022

  1. Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa.
  2. Upućenik koji je prihvatio uput može istaći primaocu uputa samo prigovore koji se tiču punovažnosti prihvatanja, prigovore koji se zasnivaju na sadržini prihvatanja ili na sadržini samog uputa, kao i prigovore koje ima lično prema njemu.

Prenošenje uputa
Član 1023

  1. Primalac uputa može uput preneti na drugog i pre prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može preneti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizlazi da je on neprenosiv.
  2. Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvati uput, prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastopno prenesen.
  3. Ako je upućenik izjavio pribaviocu, na koga je primalac uputa preneo uput, da ga prihvata, on ne može istaći prijaviocu prigovore koje ima prema primaocu uputa lično.

Zastarelost
Član 1024

  1. Pravo primaoca uputa da zahteva ispunjenje od upućenika zastareva za godinu dana.
  2. Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarelost počinje kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio pre nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome.

vrh straneOdeljak 3 - ODNOS PRIMAOCA UPUTA l UPUTIOCA

Ako je primalac uputa poverilac uputioca
Član 1025

  1. Poverilac nije dužan pristati na uput koji mu je učinio duznik u cilju ispunjenja svoje obaveze, ali je dužan da o svom odbijanju odmah izvesti dužnika, inače će muodgovarati za štetu,
  2. Poverilac koji je pristao na uput dužan je pozvati upućenika da ga izvrši.

Uput nije ispunjenje
Član 1026

  1. Kad je poverilac pristao na uput učinjen od njegovog duznika u cilju ispunjenja obaveza, ta obaveza ne prestaje ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uput, ni prihvatanjem od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upucenika.
  2. Poverilac koji je pristao na uput učinjen od njegovog duznika može zahtevati od uputioca da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vreme odre\eno u uputu.

Dužnost primaoca uputa da obavesti uputioca
Član 1027

Ako upućenik odbije pristanak na uput, ili odbije ispunjenje koje mu zahteva primalac uputa, ili izjavi unapred da neće da ga izvrsi, primalac uputa je dužan obavestiti odmah uputioca o tome,inace mu odgovara za štetu.

Odustanak od prihvacenog uputa
Član 1028

Primalac uputa koji nije poverilac uputioca i koji neće da se koristi uputom može odustati od njega, čak i ako je već izjavio da ga prima, ali je dužan da bez odlaganja obavesti o tome uputioca

Opozivanje ovlašćenja datog primaocu uputa
Član 1029

Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao primaocu uputa, izuzev ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu i uopšte ako je uput izdao u njegovom interesu.

vrh straneOdeljak 4 - ODNOS UPUTIOCA l UPUĆENIKA

Ako je upućenik dužnik uputioca
Član 1030

  1. Upućenik nije dužan prihvatiti uput, čak i ako je dužnik uputioca, izuzev ako mu je to obećao.
  2. Ali, kad je uput izdat na osnovu upućenikovog duga upu-tiocu, upućenik je dužan da ga izvrši do iznosa tog duga, ako mu to ni po čemu nije teže od ispunjenja obaveze prema uputiocu.
  3. Izvršenjem uputa izdatog na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik se oslobađa u istoj meri svoga duga prema uputiocu.

Opozivanje ovlašćenja dalog upućeniku
Član 1031

  1. Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput, ili ga ne izvrši.
  2. On ga može opozvati i kad je u samom uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem vredala neka njegova obaveza prema primaocu uputa.
  3. Otvaranje stečaja nad imovinom uputioca povlači po samom zakonu opozivanje uputa, izuzev slučaja kad je upućenik bio već prihvatio uput pre otvaranja stečaja, kao i kad u času prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stečaj.

vrh straneOdeljak 5 - SMRT l LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Član 1032

Smrt uputioca, primaoca uputa ili upućenika, kao i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema uticaja na uput.

vrh straneOdeljak 6 - UPUT U OBLIKU HARTIJE NA DONOSIOCA

Član 1033

  1. Pismeni uput može biti izdat na donosioca.
  2. U tom slučaju svaki imalac hartije ima prema upućeniku položaj primaoca uputa.
  3. Odnosi koji uputom nastaju između primaoca uputa i uputioca, nastaju u ovom slučaju samo između svakog pojedinog imaoca hartije i lica koje mu je hartiju ustupilo.

vrh straneOdeljak 7 - UPUT U OBLIKU HARTIJE PO NAREDBI

Član 1034

Pismeni uput koji glasi na novac, na hartije od vređnosti i'fi' na zamenljive stvari može biti izdat sa odredbom "po naredbi", ako je upućenik lice koje se bavi privrednom delatnošću i ako ono što treba da izvrši ulazi u okvir te delatnosti.

Glava XXXI - BANKARSKI NOVČANI DEPOZITI
vrh straneOdeljak 1 - NOVČANI DEPOZIT

Pojam
Član 1035

  1. Ugovor o novčanom depozitu je zaključen kada se banka obavezala da primi, a deponent da položi kod banke određeni novčani iznos.
  2. Ovim ugovorom banka stiče pravo da raspolaže depono-vanim novcem i dužna je da ga vrati prema uslovima predviđenim u ugovoru.

Otvaranje računa
Član 1036

  1. Na osnovu ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova sa deponentom ili za njegov račun sa trećim.
  2. Ne upisuju se u račun ona potraživanja, odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe.

Otklanjanje dugovnog salda
Član 1037

  1. Banka je obavezna da vrši isplate sa računa u granicama raspoloživih sredstava.
  2. Ako je banka obavila jednu ili više uplata i isplata u okviru ugovora o depozitu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odlaganja obavestiti deponenta koji je dužan odmah da preduzme mere u cilju otklanjanja dugovnog salda.

Vrste novčanih depozita
Član 1038

  1. Novčani depozit može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, sa posebnom namenom i bez namene.
  2. Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, te deponent računa ima pravo da raspolaže delom ili celim saldom u svakom trenutku.

Stanje računa
Član 1039

  1. Banka je dužna da deponenta obaveštava o svakoj prome-ni stanja na njegovom računu.
  2. Banka je dužna krajem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, poslati izveštaj o stanju računa (saldo).

Mesto uplata i isplata
Član 1040

Ako među ugovornim stranama nije drukčije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu sa računa deponenta upućuju se u sedište banke kod koje je račun otvoren.

Postojanje više računa
Član 1041

U slučaju da isto lice ima kod jedne banke ili kod više njenih poslovnih jedinica više računa, svaki od ovih računa je samostalan.

Plaćanje kamate
Član 1042

  1. Banka plaća kamatu na sredstva koja su kod nje depono-vana, ukoliko zakonom nije drukčije određeno.
  2. Visina kamate utvrđuje se ugovorom o deponovanju sredstava, a ako ugovorom ništa nije predviđeno plaća se zakonska kamata.

vrh straneOdeljak 2 - ULOG NA ŠTEDNJU

Štedna knjižica
Član 1043

  1. Ako je novčani depozit primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedno-kreditna organizacija izdaje deponentu štednu knjižicu.
  2. Štedna knjižica može biti izdata samo na ime određenog lica ili na donosioca.

Upis u knjižicu
Član 1044

  1. U štednu knjižicu se unose sve uplate i podizanja novca.
  2. Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlašćenog lica su dokaz o uplatama odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača.
  3. Suprotan sporazum je ništav.

Plaćanje kamate
Član 1045

Na uloge na štednju plaća se kamata.

Vrste uloga na štednju
Član 1046

Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka.

vrh straneGlava XXXII - DEPONOVANJE HARTIJA OD VREDNOSTI

Pojam
Član 1047

Ugovorom o deponovanju hartija od vrednosti banka se obavezuje da će, uz naknadu, preuzeti hartije od vrednosti radi čuvanja i vršenja prava i obaveza koje se u vezi s tim zahtevaju.

Vršenje prava
Član 1048

Ako nije drukčije ugovoreno, banka može vršiti prava iz de-ponovanih hartija od vrednosti isključivo za račun deponenta.

Dužnosti banke
Član 1049

  1. Banka je dužna da obezbedi čuvanje hartije od vrednosti sa brižljivošću koja se zahteva od ostavoprimca uz naknadu i da za račun deponenta preduzima sve radnje radi očuvanja i ostvarivanja njegovih prava iz hartije od vrednosti.
  2. Ukoliko između ugovornih strana nije što drugo dogovoreno, banka je dužna da naplaćuje dospele kamate, glavnicu i uopste sve sume na koje deponovane hartije daju pravo, čim one dospeju za isplatu.
  3. Banka je dužna da stavi na raspolaganje deponentu naplaćene sume, a ako ovaj ima kod banke račun sa novčanim depozitom, da ih upiše u korist tog računa.

Vraćanje hartija od vrednosti
Član 1050

  1. Banka je dužna da na zahtev deponenta vrati hartije od vrednosti u svako doba.
  2. Vraćanje se, po pravilu, vrši u mestu gde je izvršeno de-ponovanje.
  3. Predmet vraćanja su same hartije od vrednosti, ukoliko između ugovornih strana nije dogovoreno da vraćanje može biti izvršeno plaćanjem odgovarajućeg iznosa.
  4. Vraćanje se može izvršiti samo deponentu ili njegovim pravnim sledbenicima ili licima koje oni označe, čak i kad je iz samih hartija vidljivo da one pripadaju trećim.

Zahtevi trećih lica
Član 1051

O svakom zahtevu koji treće lice istakne u pogledu depono-vanih hartija, banka je dužna da izvesti deponenta.

vrh straneGlava XXXIII - BANKARSKI TEKUĆI RAČUN

Pojam
Član 1052

Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obavezuje da nekom licu otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i vrši isplate u granicama njegovih sredstava i odobrenog kredita.

Forma ugovora
Član 1053

Ugovor o otvranju tekućeg računa mora biti zaključen u pismenoj formi.

Sredstva na tekućem računu
Član 1054

  1. Novčana sredstva na tekućem računu ostvruju se uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun.
  2. Banka je dužna da preko tekućeg računa vrši plaćanje za deponenta i kad na računu nema pokrića i to u obimu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom.
  3. Ova obaveza banke može se isključiti ugovorom o otvaranju tekućeg računa.

Prebijanje između salda više računa
Član 1055

Ako deponent kod iste banke ima više tekućih računa aktivni i pasivni saldo ovih računa se uzajamno prebijaju, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

Raspolaganje saldom
Član 1056

Korisnik tekućeg računa može u svakom trenutku raspolagati saldom koji se na računu pojavljuje u njegovu korist, osim ako je ugovoren otkazni rok.

Primena pravila ugovora o nalogu
Član 1057

  1. Banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema pravilima ugovora o nalogu.
  2. Ako nalog treba da se izvrši u mestu gde banka nema poslovnu jedinicu, ona može to obaviti preko druge banke.

Trajanje računa
Član 1058

Ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegovog trajanja, svaka strana može da ga raskine uz otkazni rok od 15 dana.

Provizija i naknada troškova
Član 1059

  1. Banka ima pravo da zaračunava proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, kao i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi sa tim uslugama.
  2. Ova svoja potraživanja banka upisuje u svoju korist u tekući račun, ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno.

Dostavljanje izvoda
Član 1060

  1. Prilikom svake promene stanja tekućeg računa banka je dužna da izda izvod sa naznačenjem salda i preda ga klijentu na sporazumno utvrđeni način.
  2. Smatra se da je izvod odobren ako nije osporen u dogovorenom roku ili, ako dogovora nema, u roku od 15 dana.
  3. I nakon njegovog odobrenja, izvod računa se može osporavati zbog grešaka u pisanju ili u obračunu, zbog ispuštanja ili dupliranja, ali se ovo osporavanje mora preduzeti najdalje u roku od godinu dana od prijema računa o likvidaciji salda po zaključenju tekućeg računa, inače se pravo gasi.

vrh straneGlava XXXIV - UGOVOR O SEFU

Pojam
Član 1061

  1. Ugovorom o sefu obavezuje se banka da stavi na upotrebu korisniku sef za određeni period vremena, a korisnik se obavezuje da za to plati banci određenu naknadu.
  2. Banka mora preduzeti sve potrebne mere da obezbedi dobro stanje sefa i nadzor nad njim.

Pristup sefu
Član 1062

  1. Pristup sefu može se dozvoliti samo korisniku ili njegovom punomoćniku.
  2. Banka ne srne držati kod sebe duplikat ključa ili ključeva koji se predaju korisniku.

Predmeti koji se ne smeju staviti u sef
Član 1063

  1. Korisnik ne sme staviti u svoj sef predmet ili proizvod koji može ugroziti sigurnost banke ili drugih sefova.
  2. U slučaju da se korisnik ne pridržava ove obaveze, banka može izjaviti da raskida ugovor o sefu.

Prava banke u slučaju neplaćanja
Član 1064

  1. Ako korisnik ne plati banci makar samo jedan obrok naknade po dospelosti, banka može raskinuti ugovor po isteku mesec dana pošto korisnika preporučenim pismom opomene na naplatu.
  2. Pošto raskine ugovor, banka može pozvati korisnika da isprazni sef i da joj preda ključ, pa ako korisnik to ne učini, banka može zahtevati da se sef otvori putem suda, utvrdi njegova sadržina i nađene stvari stave u sudski depozit ili povere banci na čuvanje.
  3. Banka ima pravo prvenstva naplate dužne naknade nastale iz ugovora o sefu iz novčanog iznosa koji je pronađen u sefu, kao i iz cene dobijene prodajom drugih vrednosti nađenih u sefu.

vrh straneGlava XXXV - UGOVOR O KREDITU

Pojam
Član 1065

Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vreme, za neku namenu ili bez utvrđene namene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vreme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

Forma i sadržina
Član 1066

  1. Ugovor o kreditu mora biti zaključen u pismenoj formi.
  2. Ugovorom o kreditu utvrđuje se iznos, kao i uslovi davanja, korišćenja i vraćanja kredita.

Otkaz davaoca kredita
Član 1067

  1. Ugovor o kreditu banka može otkazati pre isteka ugovorenog roka ako je kredit korišćen u suprotnosti sa njegovom namenom.
  2. Ugovor o kreditu banka može otkazati pre isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravnog lica ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj.

Odustajanje od ugovora i vraćanje kredita pre roka
Član 1068

  1. Korisnik kredita može odustati od ugovora pre nego što je počeo koristiti kredit.
  2. Korisnik kredita može vratiti kredit pre roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unapred obavestiti banku.
  3. U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ukoliko ju je davalac kredita pretrpeo.
  4. U slučaju vraćanja kredita pre određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vreme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.

vrh straneGlava XXXVI - UGOVOR O KREDITU NA OSNOVU ZALOGE HARTIJA OD VREDNOSTI

Pojam
Član 1069

Ugovorom o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrednosti banka odobrava kredit u određenom iznosu uz obezbeđenje zalogom hartija od vrednosti koje pripadaju korisniku kredita ili trećem koji na to pristane.

Forma i sadržina
Član 1070

Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrednosti mora biti zaključen u pismenoj formi i sadržati naznačenje hartija od vrednosti koje se zalažu, naziv, odnosno firmu i sedište, odnosno prebivalište imaoca hartija, iznos i uslove odobrenog kredita, kao i iznos i vrednost hartija koja je uzeta u obzir za odobrenje kredita.

Kad banka može prodati založene hartije
Član 1071

Ako korisnik ne vrati po dospelosti dobijeni kredit, banka može prodati založene hartije od vrednosti.

vrh straneGlava XXXVII - AKREDITIVI

Obaveza akreditivne banke i forma akreditiva
Član 1072

  1. Prihvatanjem zahteva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena budu ispunjeni uslovi navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva.
  2. Akreditiv mora biti sačinjen u pismenoj formi.

Kada nastaje obaveza prema korisniku
Član 1073

  1. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopšteno.
  2. Nalogodavac je vezan izdatim nalogom od trenutka kad je nalog prispeo banci.

Nezavisnost akreditiva od drugog pravnog posla
Član 1074

Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla povodom koga je akreditiv otvoren.

Dokumentarni akreditiv
Član 1075

Dokumentarni akreditiv postoji kada je banka obavezna da isplati korisniku akreditiva određenu novčanu svotu pod uslovom da joj budu podneti dokumenti prema uslovima utvrđenim u akreditivu.

Dužnost akreditivne banke
Član 1076

Banka koja otvara dokumentarni akreditiv dužna je da izvrši klauzule plaćanja pod uslovima predviđenim u akreditivu.

Vrste dokumentarnog akreditiva
Član 1077

  1. Dokumentarni akreditiv može biti opoziv ili neopoziv.
  2. Ukoliko nije izričito drukčije ugovoreno akreditiv je uvek opoziv, čak i kada je otvoren za određeni period vremena.

Opozivi akreditiv
Član 1078

Opozivi dokumentarni akreditiv ne vezuje banku prema korisniku, te ga u svakom trenutku može izmeniti ili opozvati na zahtev nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi, ako je to u interesu nalogodavca.

Neopozivi akreditiv
Član 1079

  1. Neopozivi dokumentari akreditiv sadrži samostalnu i neposrednu obavezu banke prema korisniku.
  2. Ova obaveza može biti ukinuta ili izmenjena samo sporazumom svih zainteresovanih strana.
  3. Neopozivi dokumentarni akreditiv može biti potvrđen od neke druge banke, koja time, pored akreditivne banke preuzima samostalnu i neposrednu obavezu prema korisniku.
  4. Notifikacija akreditiva korisnika od strane neke druge banke nije sama po sebi potvrđivanje ovog akreditiva.

Dužnost banke u pogledu dokumenata
Član 1080

  1. Banka je dužna da ispita da li su dokumenti u svemu sao-brazni zahtevima nalogodavca.
  2. Kada dobije dokumente, banka mora u najkraćem roku o tome obavestiti nalogodavca i ukazati mu na utvrđene nepravilnosti i nedostatke.

Granice odgovornosti banke
Član 1081

  1. Banka ne preuzima nikakvu odgovornost ako su podneti dokumenti na izgled saobrazni sa uputstvima nalogodavca.
  2. Ona ne preuzima nikakvu obavezu u pogledu robe koja je predmet otvorenog akreditiva.

Prenosivost i deljivost akreditiva
Član 1082

  1. Dokumentarni akreditiv je prenosiv ili deljiv samo ako je banka koja otvara akreditiv u korist korisnika koga je označio nalogodavac ovlašćena u uputstvima prvog korisnika da plati u celini ili delimično jednom ili većem broju trećih lica.
  2. Akreditiv može preneti, na bazi izričitih uputstava, samo banka koja ga otvara i to samo jedanput, ukoliko nije suprotno ugovoreno.

vrh straneGlava XXXVIII - BANKARSKA GARANCIJA

Pojam
Član 1083

  1. Bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.
  2. Garancija mora biti izdala u pismenoj formi.

Izmirenje obaveze iz garancije u novcu
Član 1084

Banka izmiruje obavezu iz garancije u novcu i u slučaju da se garancijom obezbeđuje nenovčana obaveza.

Potvrda garancije (supergarancija)
Član 1085

Ako druga banka potvrdi obavezu iz garancije, korisnik može svoje zahteve iz garancije podneti bilo banci koja je izdala garanciju, bilo onoj koja ju je potvrdila. 

Ustupanje prava iz garancije
Član 1086

Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupiti trećem samo sa ustupanjem potraživanja koje je obezbeđeno garancijom i prenosom svojih obaveza u vezi sa obezbeđenim potraživanjem.

Garancija "bez prigovora"
Član 1087

  1. Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži reci koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po obezbeđenoj obavezi.
  2. Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovu garancije izdate sa klauzulom iz prethodnog stava.
  3. Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovu garancije na koji inače ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca.

vrh straneGlava XXXIX - PRIMENA ODREDABA O BANKARSKOM POSLOVANJU

Član 1088

Odredbe cl. 1035 do 1087 ovog zakona shodno se primenjuju i na druga pravna lica koja su, u skladu sa zakonom, ovlašćena za obavljanje određenih bankarskih poslova.

vrh straneGlava XL - PORAVNANJE

Pojam
Član 1089

  1. Ugovorom o poravnanju lica između kojih postoji spor ili neizvesnost o nekom pravnom odnosu, pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor, odnosno uklanjaju neizvesnost i određuju svoja uzajamna prava i obaveze.
  2. Postoji neizvesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno.

U čemu se sastoje uzajamna popuštanja
Član 1090

  1. Popuštanje se može sastojati, između ostalog, u deli-mičnom ili potpunom priznavanju nekog zahteva; u uzimanju na sebe neke nove obaveze; u smanjenju kamatne stope; u produženju roka; u pristajanju na delimične otplate; u davanju prava na odustanicu.
  2. Popuštanje može biti uslovno.
  3. Kad samo jedna strana popusti drugoj, na primer, prizna pravo druge strane, to nije poravnanje, te ne podleže pravilima o poravnanju.

Sposobnost
Član 1091

Za zaključenje ugovora o poravnanju potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je predmet poravnanja.

Predmet
Član 1092

  1. Predmet poravnanja može biti svako pravo kojim se može raspolagati.
  2. Punovažno je poravnanje o imovinskim posledicama krivičnog dela.
  3. Ne mogu biti predmet poravnanja sporovi koji se tiču statusnih odnosa.

Primena odredbe o dvostranim ugovorima
Član 1093

  1. Za ugovor o poravnanju važe opšte odredbe o dvostranim ugovorima, ako za njega nije što drugo predviđeno.
  2. Kad pod nazivom poravnanja ugovarači obave neki drugi posao, na njihove odnose ne primenjuju se odredbe zakona koje važe za poravnanje, već one koje važe za stvarno obavljeni posao.

Prekomerno oštećenje
Član 1094

Zbog prekomernog oštećenja ne može se tražiti poništenje poravnanja.

Dejstvo poravnanja prema jemcima i zalogodavcima
Član 1095

  1. Ako je poravnanjem izvršena novacija obaveze, jemac se oslobađa odgovornosti za njeno ispunjenje, a prestaje i zaloga koju je dao neko treći.
  2. Inače, jemac i treći koji je dao svoju stvar u zalogu ostaju i dalje u obavezi, a njihova odgovornost može biti smanjena poravnanjem, ali ne i povećana, izuzev ako su se saglasili sa poravnanjem.
  3. Kad dužnik poravnanjem prizna sporno potraživanje, jemac i zalogodavac zadržavaju pravo da istaknu poveriocu prigovore kojih se dužnik poravnanjem odrekao.

Poravnanje o poslu koji se može poništiti
Član 1096

  1. Punovažno je poravnanje o pravnom poslu čije je poništenje mogla tražiti jedna strana, ako je ona u času zaključenja poravnanja znala za tu mogućnost.
  2. Ali je ništavo poravnanje o ništavom pravnom poslu i kad su ugovarači znali za ništavost i hteli poravnanjem da je otklone.

Ništavost poravnanja
Član 1097

  1. Poravnanje je ništavo ako je zasnovano na pogrešnom verovanju oba ugovarača da postoji pravni odnos koji u stvari ne postoji, i ako bez tog pogrešnog verovanja ne bi medu njima bilo ni spora ni neizvesnosti.
  2. Isto važi i kad se pogrešno verovanje ugovarača odnosi na obične činjenice.
  3. Odricanje od ove ništavosti nema pravnog dejstva i ono što je dato na ime izvršenja obaveza iz takvog poravnanja može se natrag tražiti.

Ništavost jedne odredbe poravnanja
Član 1098

Odredbe poravnanja čine celinu, te ako je jedna odredba ništava, ćelo poravnanje je ništavo, izuzev kad se iz samog poravnanja vidi da se ono sastoji iz nezavisnih delova.

vrh straneDeo treći - MERODAVNO PRAVO U SLUČAJU SUKOBA REPUBLIČKIH ZAKONA

Primena ovog dela zakona
Član 1099

Odredbe ovog dela zakona primenjuju se na obligacione odnose koji su uređeni zakonima republika.

Merodavno pravo u pogledu nepokretnosti
Član 1100

Na prava i obaveze u pogledu nepokretnosti primenjuje se pravo republike, na čijoj se teritoriji nepokretnost nalazi.

Merodavno pravo kod ugovornih odnosa
Član 1101

  1. Na prava i obaveze iz ugovora primenjuje se pravo republike, koje su ugovorne strane izabrale.
  2. Ako ugovorne strane nisu izabrale merodavno pravo, primenjuje se pravo republike na čijoj teritoriji je ugovor zaključen.

Merodavno pravo u slučaju prouzrokovanja štete
Član 1102

  1. Na prava i obaveze koje nastaju prouzrokovanjem štete van ugovornog odnosa primenjuje se pravo republike, na čijoj teritoriji je izvršena štetna radnja ili su nastupile štetne posledice.
  2. Na prava i obaveze koje nastaju prouzrokovanjem štete van ugovora izvršene sukcesivnim radnjama ili sa višestrukim pos-ledicama merodavno je pravo republike, na čijoj je teritoriji radnja bar delimično preduzeta ili je posledica bar delimično nastupila.
  3. Ako se kao oštećeni u slučaju prouzrokovanja štete krivičnim delom pojavljuje maloletnik ili drugo lice kome je bila ili mu je štetnom radnjom bitno umanjena radna ili životna sposobnost za obavezu odgovornog lica da naknadi štetu može biti merodavno i pravo republike, na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište oštećenog, odnosno čiji je on državljanin.
  4. Organ nadležan da odlučuje o naknadi štete pri izboru između više merodavnih prava, primeniće pravo koje je za oštećenog najpovoljnije.

Merodavno pravo za ostale obligacione odnose
Član 1103

Na prava i obaveze koje proizlaze iz jednostrane izjave volje, sti-canja bez osnova, poslovodstva bez naloga i drugih pravnih činjenica primenjuje se pravo republike, na čijoj su teritoriji ti poslovi preduze-ti, odnosno na čijoj su teritoriji te činjenice nastale.

Pravo merodavno za zastarelost
Član 1104

Na zastarelost prava i obaveza primenjuje se pravo koje je merodavno za sadržinu tih prava i obaveza.

Obligacioni odnosi nastali van SRJ
Član 1105

Na prava i obaveze koje nisu nastale na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije, ukoliko učesnici obligacionih odnosa nisu izabrali merodavno pravo, primenjuje se pravo republike, na čijoj se teritoriji ta prava i obaveze ostvaruju, a ako se prava i obaveze ostvaruju na teritoriji više republika, ili se ostvaruju van Savezne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, koje je u najbližoj vezi sa ugovorom, odnosno drugim obligacionim odnosom.

vrh straneDeo četvrti - PRELAZNE l ZAVRŠNE ODREDBE

Primena ovog zakona
Član 1106

Odredbe ovog zakona neće se primenjivati na obligacione odnose koji su nastali pre stupanja na snagu ovog zakona.

Primena običaja
Član 1107

  1. Odredba opštih ili posebnih uzansi kojom se utvrđuje pretpostavka da su ugovorne strane pristale na primenu uzansi, ukoliko ih nisu ugovorom isključile, neće se primenjivati posle stupanja na snagu ovog zakona.
  2. Opšte uzanse za promet robom ("Službeni list FNRJ", broj 15/54) neće se primenjivati posle stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njime regulisana.
  3. Ako su opšte ili posebne uzanse ili drugi trgovinski poslovni običaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primenjivaće se odredbe ovog zakona, osim ako su strane izričito ugovorile primenu uzansi, odnosno drugih trgovinskih poslovnih običaja.

Prestanak važenja drugih propisa
Član 1108

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zastarelosti potraživanja ("Službeni list FNRJ", br. 40/53 i 57/54).

Stupanje na snagu ovog zakona
Član 1109

Ovaj zakon stupa na snagu 1. oktobra 1978. godine.