Kineski proizvodi bez kontrole
Kad potrošači u radnji sa kineskom robom osete specifičan miris supstance koju hemičari nazivaju formaldehid ne mogu da znaju da li je opasna po njihovo zdravlje. U tome, bar kako stvari trenutno stoje, ne mogu mnogo da im pomognu ni nadležne državne institucije koje se bave kontrolom kvaliteta uvozne robe. Odeću, obuću i tekstil iz Kine, o kojima je britanski „Dejli telegraf" pisao kao o potencijalnim opasnostima po zdravlje potrošača, u Srbiji niko ne kontroliše. Proizvod koji sadrži formaldehid, koji proizvođači koriste kao dezinfekciono sredstvo kojim se sprečava pojava plesni u odeći i obući, u našoj zemlji nije pronađen u robi ni na jednoj tezgi. Ali ne zato što ga nema, već zato što, zbog „rupa u zakonu", ne postoji nijedna nadležna institucija u čijem je opisu posla i merenje nivoa ove supstance. U tržišnoj inspekciji nisu znali da li je našu granicu prešla roba za koju je u Britaniji utvrđeno da može da izazove iritaciju očiju, kože i alergije. Goran Papović, potpredsednik Nacionalne organizacije potrošača, istakao je juče da se šturim opravdanjima nadležnih ne može „bacati prašina u oči" potrošačima. Dodao je da će već u ponedeljak od Ministarstva trgovine i usluge zatražiti da se odobre sredstva za ispitivanje prisustva formaldehida u kineskoj odeći. Roba bez deklaracije
Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača, ističe da se tačno zna procedura prelaska robe na našoj granici i da se za većinu artikala automatski proverava kvalitet, radioaktivnost i bezbednost proizvoda.
U Ministarstvu zdravlja ističu da granična sanitarna inspekcija nema takva ovlašćenja. Bar kada je u pitanju odeća iz Kine. Na granici se ne kontroliše zdravstvena ispravnost obuće, odeće i tekstila koji se uvoze u Srbiju.
Od ovog posla „ruke peru" i u Ministarstvu trgovine i usluga. Prema rečima Vlade Mačetića, koordinatora Tržišne inspekcije za grad Beograd, kontroliše se samo deklaracija u kojoj se garantuje kvalitet sa stanovišta standarda, kao i sastav robe.
Olovo u boji Iskustvo tržišnih inspektora svedoči o tome da kineski trgovci, čak i ako imaju deklaracije, veoma često iz nemara ne stavljaju ih na odeću. U Ministarstvu upozoravaju kupce da takvu robu zaobilaze. U jednoj od kineskih radnji u centru Beograda, vlasnici, bračni par iz Kine, istakli su da su samo u novinama saznali da bi roba koja stiže iz njihove zemlje mogla biti opasna.
Ove godine je napis „Made in China" prvi put izazvao paniku kada su psi u Americi počeli da umiru od neispravne kineske hrane, koja je sadržala otrovnu supstancu melanin. Strah koji se posle objave ove vesti uvukao među potrošače širom sveta, nažalost, pokazao se opravdanim. Ubrzo, posle hrane za pse, u Panami je ustanovljeno da je štetna i pasta za zube koja je sadržala dihilinglicol, uvezen iz Kine, umesto mnogo skupljeg glicerina. Među kineskim proizvodima na pogrešnom koloseku našle su se i „Matelove" igračke koje su sadržale olovo u boji i opasne magnete. B. Pavićević |